Sanin Mirvić se oglasio na Facebooku: Moj prijedlog je bio dug prema domaćoj banci, razlika je kome je Željo dužan

Bivši predsjednik i investitor FK Željezničar Sanin Mirvić oglasio se dugačkim saopštenjem nakon što je podnio ostavku, a nakon čega smo ubrzo pročitali saopštenje FK Željezničar u kojem je klub demantovao ranije Mirvićeve navode u ulaganju vlastitih sredstava u klub, naveli su da strateško partnerstvo nikada nije potpisano, kao i da Mirvić nije preuzeo “ogromna dugovanja”.

Saopštenje Sanina Mirvića prenosimo u cjelosti:

“Nema džabe ni kod stare babe.” – Izreka je koju je nemoguće prevesti na engleski jezik, a koja mi poslujući u Americi nije ni trebala, jer se podrazumjeva. Tek dolaskom u Bosnu i Hercegovinu i pokušajem da u FK Željezničar napravim održiv sistem shvatio sam da je to izreka koja se stalno mora ponavljati, jer je u nekom trenutku neko ljude ovdje uspio prevariti da će nešto stići samo od sebe i džabe. A džabe je najskuplje.

Tek nakon nekoliko mjeseci rada u kojima sam bio izložen sveobuhvatnim opstrukcijama, nakon što je moje povjerenje izigrano na najperfidniji način, a na mene usmjerena kampanja dezinformacija, podmetanja i omalovažavanja, shvatio sam istinsku tržišnu cijenu Fudbalskog kluba Željezničar. Cijenu koju ću u nastavku podijeliti sa svim navijačima i simpatizerima Kluba, ljubiteljima fudbala u BiH općenito, ali i institucijama BiH.

Krenimo od osnovnih činjenica…

Osim ako na Grbavicu sutra ne padne zlatni meteor, izuzev sredstava koje u FK Željezničar doznači Ministarstvo kulture i sporta KS kojima će se pokriti dio kratkoročnih obaveza, a koja osim u tempu isplata, ne zavise od toga ko je na čelu Kluba, FK Željezničar bez izmjena Statuta koje je blokirao federalni ministar sa mostarskom adresom Vedran Škobić, inače dobar prijatelj ranijeg dopredsjednika UO FK Željezničar Stanislava Ćubele, čiji bliski rod vodi Uni Credit banku a drugi osnivač HNK Zrinjski, nema drugih realnih opcija za nastavak takmičenja osim pozajmica ili kredita.

Vrijeme će pokazati da li Klub može odigrati predstojeću sezonu do kraja bez posuđivanja novca. Kao neko ko je dovoljno upoznat sa finansijskim tokovima u FK Željezničar tvrdim da to nije moguće. Jedina moguća opcija je da te posudbe, kao i mnogobrojne ranije, ostanu skrivene od javnosti. Tako se u ranim godinama došlo do hipoteke imovine FK Željezničar.

Da stvari ogolimo do kraja, Željezničar je već u dugu. Pozamjljivanje novca kako bi se platili dospjeli dugovi ne mijenjaju stvar u bilansima kluba. Razlika je samo u tome kome će Željezničar dugovati. Ponoviću: Razlika je samo u tome kome će Željezničar dugovati.

Moj je prijedlog bio da se duguje bosanskohercegovačkoj banci koja bi dugoročno mogla pronaći interesa u razvoju i napretku FK Željezničar ili barem taj napredak neće shvatati kao prijetnju vlasitom poslovanju, kao prvo pušten je u javnost kroz sofisticiranu mrežu botova iako se radilo o internom i povjerljivom dokumentu, a onda izložen žestokim osudama od iste mreže “vojnika Želje”. Svi “vojnici” kluba koji su čiste savjesti, a ima i takvih, neće biti uvrijeđeni ovim nazivom. Oni koji se nađu uvrijeđeni, znaju veoma dobro zašto ih je to u srce pogodilo.

S druge strane, konstantne posudbe od NFSBiH ili posudbe od širokobrijeških privrednika, držane su u tajnosti, a u istim onim internim krugovima i čuvarima Svetinje koji se “užasavaju” bankarskog kredita, kredit od Saveza bio je itekako dobrodošao.

Pitam se koliko košta posuđen novac od Saveza i da li je kredit od Saveza dugoročno zaista jeftiniji od klasičnog bankarskog kredita, te kome je u interesu da FK Željezničar bude dužnik centrima moći u Banjaluci i Mostaru?

Samo mali dio te cijene pokazao se u ranijem periodu kroz (ne)učešće FK Željezničar u uspostavljanju zdravog Fudbalskog saveza Kantona Sarajevo koji bi konačno mogao predstavljati sarajevske klubove i staviti ih za pregovarački sto sa onima iz Republike Srpske i zapadne Hercegovine.

Pogledajmo cjenovnik detaljno…

Sistematsko rušenje FK Željezničara

FK Željezničar nije doveden u sadašnje stanje slučajno niti preko noći. Godinama se ponavljaju isti obrasci: odgađanje ključnih odluka, blokiranje reformi, obeshrabrivanje investitora, opstruiranje donošenja zakonske regulative i zaštita postojećeg sistema. Bez obzira na motive, rezultat je isti – kontinuirano slabljenje Kluba na sportskom, finansijskom i organizacionom planu.

Sistematsko rušenje sarajevskog sporta i sporta Federacije BiH

Sudbina FK Željezničara nije izolovan slučaj. Sarajevo, grad sa ogromnim sportskim potencijalom, predugo proizvodi prosječnost umjesto izvrsnosti. Umjesto da se stvaraju uslovi za razvoj institucija sposobnih da budu regionalni lideri, prečesto se nagrađuju poslušnost, politička podobnost i očuvanje statusa quo.

Uništavanje baze razvoja igrača za reprezentaciju BiH

Svjetsko prvenstvo 2026 i sve ono što je reprezentacija BiH postigla u proteklih mjesec dana na ujedinjavanju stanovništva Bosne i Hercegovine, promociji pozitivnog imidža države i osnaživanju državotvornih simbola BiH nadmašilo je 30 godina (ne)rada svih političkih aktera u BiH i u samo 15 dana poništilo višegodišnja ulaganja u razgradnju države.

Nakon što su fudbalski centri u Tuzli i Zenici su sistemski uništeni, a uticaj B komponente prebačen u Cazin, Travnik, Goražde i slične tradiocionalno nefudbalske sredine, jedina potencijalna lokalna baza razvoja budućih reprezentativaca je u Sarajevu i uništenje te baze je prvi zadatak za svakoga ko želi uništiti reprezentaciju BiH i time oslabiti državu BiH. Sve manji broj igrača poniklih iz Željezničara ili drugih premijerligaša koji imaju kvalitet za preprezentaciju govori da su u tom zadatku i uspjeli.

Jak Željezničar može privući mlade igrače, potencijalne reprezentativce koji bi iz redova Željezničara, a bez pritisaka klubova iz Hrvatske, Srbije ili dijelova Bosne i Hercegovine koji BiH ne doživljavaju kao svoju maticu, lakše birali reprezentaciju Bosne i Hercegovine kao svoju.

Jak Željezničar mogao bi tražiti selektora juniora ili kadeta iz svojih redova, umjesto iz Borca, Zrinjskog ili Širokog, a takav selektor ne bi najbolje igrače usmjeravao ka drugim reprezentacijama. Slab Željezničar u dužničkom ropstvu nema pravo da traži bilo šta.

Razrušavanje mase u FK Željezničaru

Najveća snaga Željezničara oduvijek su bili njegovi navijači. Upravo zato se njihovo jedinstvo mora oslabiti. Podjele, sukobi, dezinformacije i međusobno nepovjerenje nisu slučajne posljedice lošeg upravljanja – one postaju najefikasniji način da organizovana baza izgubi svoju moć i prestane predstavljati korektiv rukovodstvu.

Važno je da je klub prosječan

Prosječan klub nikome ne predstavlja prijetnju. Ne postavlja visoke standarde, ne privlači ozbiljne investitore i ne zahtijeva odgovornost. Ambiciozan Željezničar mijenja odnose moći. Prosječan Željezničar ih čuva.

“Ljudi iz sjene” sve kontrolišu

Formalne funkcije često služe kao fasada iza koje se ključne odluke donose neformalno. Kada odgovornost nije tamo gdje se odluke donose, nestaje i transparentnost. Takav sistem omogućava da stvarni centri moći ostanu nevidljivi, dok posljedice njihovih odluka snosi Klub.

Ljudi se boje dijaspore

Dijaspora predstavlja kapital, znanje, međunarodne kontakte i finansijsku nezavisnost. Upravo zato njeno ozbiljno uključivanje može poremetiti postojeće odnose. Ljudi koji ne zavise od lokalnih struktura mnogo teže prihvataju netransparentnost i mnogo lakše insistiraju na odgovornosti.

Ljudi se boje troška, a bez troška nema napretka

Razvoj nikada nije besplatan. Klub koji odbija ulagati u infrastrukturu, stručne kadrove, tehnologiju i komercijalni razvoj unaprijed je prihvatio stagnaciju. Problem nije trošak. Problem je nerazumijevanje razlike između investicije koja stvara novu vrijednost i rashoda koji se nikada ne vraća. Još veći problem je prihvatanje dužničkog ropstva prema direktnim konkurentima kao sasvim normalnu stvar.

Ljudi iz sjene trebaju svoje ljude da muzu i iskorištavaju

Svaki zatvoreni sistem opstaje tako što ključne pozicije popunjava ljudima čija je najveća kvalifikacija lojalnost, a ne kompetencija. Takav model omogućava očuvanje privilegija, kontrolu nad resursima i nastavak praksi koje služe pojedincima više nego instituciji kojoj bi trebali služiti.

Zapošljavanje “poslušnih” domaćih kadrova

Kada poslušnost postane važnija od stručnosti, institucija prestaje biti meritokratska i postaje instrument očuvanja postojeće hijerarhije. Ljudi se ne biraju zato što mogu unaprijediti Klub, već zato što neće postavljati neugodna pitanja niti dovoditi u pitanje odluke onih koji imaju stvarnu moć. Daj takvim ljudima malo crkavice, i odma si ih kupio.

Najjeftinije je da FK Željezničar bude prosječan

Prosječnost je najjeftiniji poslovni model. Ne zahtijeva ozbiljne investicije, ne zahtijeva profesionalizaciju, ne zahtijeva odgovornost i ne stvara velika očekivanja. Ali njena stvarna cijena plaća se godinama kroz izgubljene titule, izgubljene prihode, izgubljene generacije igrača i izgubljeno povjerenje navijača.

Na kraju, ulaganja koja FK Željezničaru omogućavaju da preživi na 6-7 mjestu tabele WWin lige su kroz posudbu, pa i donaciju ili sponzorstvo, jeftinija i manja su nego ona koja su neophodna da ga se jakog i nezavisnog pobijedi na terenu.

Zavadi pa podijeli – masa im je jedan od većih problema

Organizovana i ujedinjena članska baza predstavlja najveći oblik demokratske kontrole u svakom članskom klubu. Zato je podjela mase najefikasniji način da se oslabi njen uticaj. Kada navijači ratuju jedni protiv drugih, oni koji upravljaju sistemom ostaju bez ozbiljnog nadzora.

Jaki nisu dobrodošli, samo poslušni

Institucije koje se boje sposobnih ljudi osuđene su na prosječnost. Nezavisni pojedinci donose ideje, kapital, iskustvo i zahtijevaju odgovornost. Upravo zato često postaju najveći problem za sistem koji opstaje na poslušnosti. U takvom okruženju stručnost nije prednost – ona postaje prijetnja.

Manja većina, veća manjina

Paradoks upravljanja ogleda se u tome što formalna većina često predstavlja stvarnu manjinu kada je riječ o donošenju odluka. Sistem ne traži ljude prema njihovoj nacionalnosti, već prema stepenu poslušnosti. Tako nastaje situacija u kojoj veliki broj “poslušnih” zauzima funkcije i stvara privid većinske kontrole, dok stvarni uticaj ostaje koncentrisan u rukama uskog kruga pojedinaca koji nisu nužno nosioci formalnih funkcija.

Takav model proizvodi iluziju demokratije. Odluke se predstavljaju kao volja većine, iako većina nema stvarnu moć da ih oblikuje. Oni koji izvršavaju odluke često nisu oni koji ih donose. Formalna većina postaje instrument, dok stvarna manjina postaje centar moći. To je razlika između organa kluba koji imaju brojke i ljudi iz sjene koji posjeduju moć.

Zbog toga se ključna pitanja svode na odnos između nezavisnosti i poslušnosti. U sistemu koji nagrađuje lojalnost pojedincima umjesto odgovornosti prema instituciji, brojnost prestaje biti važna. Moć ne pripada onima kojih ima najviše, nego onima koji kontrolišu procese, informacije i kadrove. Zato u takvom sistemu nastaje paradoks: što je formalna većina brojnija, to je njen stvarni uticaj manji, dok mala, dobro organizovana manjina upravlja pravcem u kojem se institucija kreće.

Koordinirani rad FK Željezničar i FK Sarajevo unutar institucija ne odgovaraju nikome

Najveća prijetnja svakom sistemu koji opstaje na podjelama jeste zajedništvo. Dok god su FK Željezničar i FK Sarajevo predstavljeni kao neprijatelji u svakom društvenom, političkom i poslovnom pitanju, energija javnosti troši se na međusobne sukobe umjesto na zahtjeve za odgovornošću onih koji upravljaju institucijama.

Sportsko rivalstvo je temelj identiteta oba kluba i ono treba ostati na terenu. Međutim, izvan terena, dva najveća sportska kolektiva u Bosni i Hercegovini dijele iste probleme: zastarjeli modeli upravljanja, politički uticaji, nedostatak profesionalizacije, ograničen pristup kapitalu i konstantno urušavanje vrijednosti sportskih institucija. Upravo zato saradnja na pitanjima od zajedničkog interesa sarajevskog fudbala predstavlja potencijalnu promjenu postojećeg poretka.

Kada bi dva najveća kluba zajedno insistirala na transparentnijem radu saveza, modernijem zakonodavnom okviru, većim ulaganjima u infrastrukturu, zaštiti interesa članova i razvoju domaćeg fudbala, nastao bi kantonalni savez najvećeg centra u BiH koji bi bilo nemoguće ignorisati. Takvo partnerstvo ne bi ugrozilo rivalstvo na terenu, nego bi ojačalo bosanskohercegovački fudbal kao cjelinu.

Zato podjele postaju korisne onima kojima odgovara postojeće stanje. Dok se navijači međusobno iscrpljuju beskrajnim sukobima, izostaje zajednički pritisak za reforme. U tom smislu, najveća prijetnja statusu quo nije jači FK Željezničar ili jače FK Sarajevo pojedinačno. Najveća prijetnja je trenutak kada dva najveća kluba shvate da, uprkos sportskom rivalstvu, imaju zajednički interes da štite integritet, profesionalizaciju i budućnost bosanskohercegovačkog fudbala.

Na kraju, Sanin Mirvić nije nikad bio niti će ikad biti bitan u ovoj priči. Ovo je priča o Željezničaru, gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Zato priču o budućem finansiranju FK Željezničar treba shvatiti na ispravan način: Nije pitanje da li će se kredit podići ili pozajmica uzeti, to je neizbježno. Pitanje je do kada će se dizati, kod koga će se dizati i koliko će zaista koštati.

Hvala na svemu! Znam da će biti i negativnih komentara i njih manje više respektujem. Isto znam da ima dosta ljudi što ovo sve ili parcijalno znaju, a javno nikad ne govore. Sretno svima i nek vam je dragi bog na pomoći u tom okruženju.